Što pre shvatimo da se Sve promenilo, da se menja i da će nastaviti da se menja, pre ćemo zauzeti pravi stav i pomoći kompaniji da održi korak sa konkurencijom ili, u nekim segmentima, bude ispred iste.
Ako pitate različite ljude koji primenjuju Design Thinking, dobićete gomilu različitih odgovora. Međutim, prvi tragovi se mogu naći u knjizi američkog politikologa, ekonomiste, sociologa, psihologa i profesora (Carnegie Mellon University) Herberta Simon-a iz 1969. godine „The Sciences of the Artifficial“.
Da li je Design Thinking način (framework) da balansiramo između želja i izvodljivosti, empatije, ali i kreativnosti i isplativosti, kultura koja neguje istraživanje i eksperimentisanje, dokaz da dizajneri mogu mnogo više od običnog dizajniranja ili možda, običan novi i pomamni slogan (buzzword) koji „furaju“ menadžeri kao sledeći strateški alat!? Odgovor je da, za sve, ali i više od toga.
U knjizi „Design Thinking for Strategic Innovation“, autora Idrus Mootee piše da je to zapravo potraga za magičnim balansom između biznisa i umetnosti, strukture i haosa, intuicije i logike, koncepta i egzekucije, razigranosti i formalnosti i na kraju, između ohrabrivanja i kontrole.
Da bih vas malo odvukao od umetničke crte i na izgled neformalnog u pokušaju definisanja teme ovog pisanja, reći ću mistično da bi design thinking organizacije (kompanije) imale nekoliko buzzword-ova kao glavne karakteristike:
- Human-centric
- Agility
- Adaptable and flexible
- Connected and flat
- Disruptive
- Committed
- Creative and Innovative
- Risk-taking
Ima ih još i uglavnom ih neću prevoditi. Poenta je da imamo već dovoljno dokaza koliko je malo ovakvih firmi.
Generalno, Design Thinking bi trebalo da je framework (čitajte način i okruženje, ako baš hoćete prevod) za pristup strateškim inovacijama gde je čovek (klijent) u središtu kao i nova upravljačka paradigma za kreiranje vrednosti (pričali smo i pisali ranije, naročito kod Digitalne Transformacije) u svetu u kome se sve brzo menja, a tehnologije koje dolaze mogu biti jako disruptivne.