Priča o SDN tehnologijama ne može da bude kompletna a da se ne dotakne data centara. Tu se prvo pojavila velika potreba za mikro-segmentacijom, pa je to kasnije prešlo i na SDWAN. U svakom slučaju, ovo je u fazi stabilnog unapređenja i takođe se očekuje da za par godina bude neizostavni deo svake mreže. S druge strane, virtualizacija mrežnih funkcija (VNF) je najavljena uz veliku pompu, ali je doživela značajnu stagnaciju tako da smo još uvek u fazi prihvatanja realnosti da su VNF-ovi neminovnost, ali im je potrebno vreme da se odomaće kod korisnika i da u značajnoj meri zamene hardverske komponente.
Od tradicionalnih tehnologija možda najveća fama je bila oko IPv6 protokola. Već dugo vremena se pričalo kako će svi morati da počnu da ga koriste, jer IPv4 prostor iskorišćen do maksimuma i… ništa! I dalje je najveći broj korisnika na IPv4 adresama, IPv6 se nalazi u fazi stabilnog napretka, ali se očekuje da bude maksimalno produktivan za desetak godina.
Kontinualno interesovanje IT industrije i ustaljeni ciklusi velikih očekivanja sa praktičnim primenama u produkciji su možda najviše vezani za WiFi mreže. Inovacioni ciklusi su vrlo kratki, a korisnici rado razmišljaju o eksponencijalno većim brzinama koje donosi svaka nova generacija uređaja i protokola. Trenutno su „Wave 2“ (802.11ac) uređaji dostigli veliku pouzdanost i u roku od 2 godine se očekuje da budu sveprisutni. Kao i obično, pre nego što se jedna generacija WiFi protokola u potpunosti primeni, već je spremna sledeća za testiranje i delimičnu primenu. Radi se o „WiFi 6“ (802.11ax) uređajima koji bi trebalo iz korena da promene kako se bežične IP mreže koriste, kao i da premoste jaz između WiFi i celularnih sistema. WiFi 6 delimično deli tehnološke korene sa 5G bežičnom tehnologijom, tako da je (osim tradicionalnog kvantnog skoka na mnogo veće protoke) jedan od planova da se korisnicima omogući da neometano koriste mrežne servise prilikom wireless rominga između WiFi i mobilnih mreža. Zvuči sjajno, i tako zaista jeste, samo što moramo prvo da prođemo kroz fazu razočaranja u kojoj se sada ova tehnologija nalazi i da sačekamo još koju godinu da pređe u stabilan rast i produkciona okruženja.
Da li je neko spomenuo 5G? Naravno, kakav bi to futuristički nastrojen tehnološki članak bio, a da se ne dotakne reči koja se bez pardona upotrebljava svuda u modernom IT svetu. Ne baš tako smisleno svaki put, treba priznati, ali tako obično biva. Iako je to mahom namenjeno provajderima, enterprise mreže će biti deo kolača, jer 5G ima nameru da prožme kompletno korisničko iskustvo. Priča o trendovima se ovde namerno završava sa tehnologijom koja čak nije imala vremena da stigne ni do faze razočaranja. Još uvek je u dizajnu, razmatranju i promišljanju gde se kao najveća prepreka divnim idejama za produkciju nameće vrlo visoka cena implementacije. Mnogo viša nego što je bila za 3G/4G/LTE sisteme. Razlog za ovo je jednostavan – ovo bi trebalo da bude prava revolucija, jer će doneti veliku promenu u provajderskoj arhitekturi, koja onda mora da omogući mnoštvo novih servisa velikih brzina. Osim promene na bežičnoj access infrastrukturi, 5G sistemi će zahtevati da se funkcionalnost data centra distribuira na mnogo više lokacija – nekad možda i po baznim stanicama. Postojaće mini i mikro DC razbacani po provajderskoj mreži što se jednim imenom zove „Edge Computing“. Da bi to moglo da funkcioniše, neophodno je da zaživi VNF, jer će svi 5G servisi raditi na virtualizovanoj arhitekturi. I ne samo to, automatizacija, mikrosegmentacija, centralizovano upravljanje će biti u svakodnevnoj upotrebi. Jednom rečju – SDN. Ne generički, nego specijalizovani, provajderski SDN 2.0 koji treba da preraste u Intent Based mreže.
Već letimičan pogled na 5G ekosistem govori da ima još jako mnogo posla i da ne postoji definisan i preporučeni dizajn. Svaki veći proizvođač se trudi da nametne svoje principe i tek će da se vidi kako će se cela priča odmotati. U svakom slučaju očekuje nas uzbudljivo vreme sa intenzivnim tehnološkim promenama. Zvuči zabavno, zar ne?