Scrum je prvobitno bio namenjen razvoju softvera, ali se pokazao kao dobro rešenje za bilo koji složen i inovativan projekat. Danas se primenjuje u različitim industrijama kao što su razvoj satelitskih uređaja, komercijalnih softvera, in-house rešenja, projekte sa fiksom cenom, finansijske aplikacije, razvoj video igara i slično.
Pre par meseci, na ovom blogu mogli ste da pročitate moj tekst o agilnom pristupu. Ovog puta želim da zajedno odemo korak dalje i upoznamo se sa još jednim srodnim terminom.
Scrum.
Scrum najjednostavnije možemo da opišemo kao okruženje u kome se sprovodi agilni pristup. On omogućava pojedincima koji ga primenjuju da aktivno i efikasno izvršavaju kompleksne zadatke i da na kraju isporuče proizvode najviše vrednosti.
Tradicionalno ugovaranje projekata podrazumeva dogovaranje unapred, bez obzira na promenu uslova u kojima poslujemo. Pošto su zahtevi tržišta, pa samim tim i klijenata, vrlo promenljivi izvođači projekata moraju da budu fleksibilni da bi sprečili nezadovoljstvo klijenta krajnjim proizvodom, kada se projekat završi. Scrum je agilni način rada kojim se na brži način započinje projekat i omogućava da se u toku njegovog izvođenja odgovori na promene koje se neminovno pojavljuju.
Poštuje osnovna načela agilnog manifesta:
• Pojedinac i interakcija su važniji od procesa i alata;
• Saradnja sa klijentima u svim fazama projekta je važnija od poštovanja ugovornih aranžmana;
• Fleksibilan proizvod je važniji od dokumentacije;
• Reakcija na promenu je važnija od pridržavanja unapred definisanog plana.
Više o ovome možete pročitati u tekstu o agilnom pristupu.
Scrum je prvobitno bio namenjen razvoju softvera, ali se pokazao kao dobro rešenje za bilo koji složen i inovativan projekat. Danas se primenjuje u različitim industrijama kao što su razvoj satelitskih uređaja, komercijalnih softvera, in-house rešenja, projekte sa fiksom cenom, finansijske aplikacije, razvoj video igara i slično.
Njegova glavna odlika je jednostavnost, a mogućnosti koje nudi beskrajne. Glavni elementi Scruma su uloge, sastanci i artefakti.
Sve počinje tako što vlasnik proizvoda u saradnji sa klijentom kreira prioritetnu listu želja tj. product backlog koji predstavlja najgrublju sliku zahteva klijenta. To je specifikacija funkcionalnosti proizvoda koje će se razrađivati po fazama. Predstavljene su kroz „korisničke priče“ koje sadrže tri bitne informacije:
Ko (korisnička uloga) – klijent, zaposleni, administrator?
Šta (cilj) – Koja funkcionalnost mora biti postignuta/razvijena?
Zašto (razlog) – Zašto korisnik želi da postigne ovaj cilj?