Zašto je u Švajcarskoj kvalitet jedina mera u poslu, kako sada, tako i pre više stotina godina, ne znamo. Naslućujemo da je to možda zbog surovih uslova života, u kojima sneg i vetar nisu dozvoljavali kompromise u gredama, letvama i daskama, možda je to zbog prilježne vere i težnje ka vrlinama, možda samo zbog malograđanskog pritiska, poneko potajno i u sebi pomisli da je to zbog neke biološke ili genetske prednosti, ili milosti kod božanstva. Da li su kuće u Ementalu inspirisale unapređenje kvaliteta, ili su napravljenje jer je društvo već za njega bilo opredeljeno, takođe ne znamo. Ono što znamo je da su zahvaljujući kvalitetu svojih satova, čokolade, sireva, elektronike, precizne mehanike, farmacije, optike, bankarstva, energetskog mašinstva, medicinske, ali i vojne tehnologije, akustike… Švajcarci u globalizovanom svetu u kome svi proizvode sve, umeju sve, gde svako posluje sa svima i sa svakim, gde je znanje dostupno svima, a tehnologija se kupuje kao u tržnim centrima, zadržali liderstvo u nacionalnom dohotku, standardu i kvalitetu života.
Srpska informatička industrija posluje u tom istom globalizovanom svetu. Čak je i naša sfera, u kojoj je razmena tehnologija, znanja i informacija sam smisao posla, a geografsko i fizičko prisustvo više ne znači mnogo, najizloženija. Koja je to vrlina ili prednost presudna da se ta izloženost iskoristi kao prilika, a da se ne doživljava kao opasnost? Da li je to sam i ogoljen naporan rad od koga samog se nikada nije dovoljno dobro živelo? Pitajte svoje prijatelje po fabrikama ili rođake na selu. Pitajte sve koji obavljaju loan poslove, u kojima se samo obogaćuje ono što je osmišljeno negde drugde, bilo da su u pitanju čarape, finansijske usluge ili softver. Kratkoročno primamljivo, a dugoročno porazno, kao kada tinejdžer privučen prvim majstorskim platama i gledajući svoje siromašne drugare studente, odluči da se više ne školuje. Da li je to onda rad udružen sa naprednim znanjima koji je uvek imao veću moć, davao značajniju dodatnu vrednost i rado su ga kupovali? Danas, a rekao bih manje danas nego juče, da. Međutim, u svetu u kome najrazličitija znanja postaju visoko dostupna i široko distribuirana, u kome vaša niša znanja i veštine traju prekratko da biste se i na čas opustili, a u kome uvek postoji neko ko je brži, jači i jeftiniji, ni naporan rad udružen sa naprednim znanjem ne obezbeđuje trajan napredak i rast. Možda samo zato što u globalizovanom svetu nije dovoljno biti lokalni heroj, kada svu slavu i novce za sebe pokupe globalni igrači i sva svoja sredstva usmere na jednu od stvari koja obezbeđuje dugoročan napredak, a to su inovacije. Na žalost lokalnog heroja, on nikada nema dovoljno sredstava za njih, već za njih mora skupo da plati. Poneki uspeh je samo anomalija, sticaj okolnosti ili statistička greška. Setimo se samo gde su naši najveći inovatori napravili svoje uspehe; ni u Smiljanu, ni u Idvoru, ni na Čuburi.