Ranije smo pisali o DMS-u i o njegovoj primeni u marketingu, advertajzingu, saobraćaju, hotelima, bolnicama, itd. Ono što sve više vidimo kod nas jeste da je neophodno jedno podrobno uputstvo za upotrebu, sa naslovom “Zamke Digital Signagea (i kako ih izbeći)”.
U narednim pasusima ću dati par smernica kako da vaš „signage“ uspe; odnosno šta raditi da ne propadne.
Planiranje
Opšte poznata činjenica je da je pre realizacije potrebno 80% vremena potrošiti na planiranje, pa je prva zamka upravo to – planiranje implementacije. Često se tom koraku ne pridaje toliki znači, već pristupamo po inerciji ili još grđe „hajde da uradimo ovo da bismo videli šta će se desiti“. Kada na ovu nejednačinu sa previše nepoznatih dodate i sâm trošak za nabavku opreme za signage, dobijate početak debakla.
Digital signage je sačinjen od tehnologije, psihologije i marketinga, gde svaka od navedenih komponenti učestvuje sa 1/3 faktora (ne)uspeha.
Tehnologija ima veliki uticaj na to da li će se vaša vizija preneti do ciljne grupe, da li će raditi na adekvatan način i/ili će postati predmet podsmeha.
Psihologija publike je ono što diktira gde ćete emitovati vašu poruku, kakve sadržine i sa kakvim ciljem. Ako napravite promašaj na ovom koraku i ne razumete potrebe i način razmišljanja ciljne grupe kojoj je DMS namenjen, promašili ste i poentu.
Marketing mora da pošalje pravu, kvalitetno upakovanu poruku, pravoj publici u pravo vreme. Promašaj takođe vodi u zapećak, odnosno vaš trud dobija neozbiljan karakter i ignorisanje.
Ako pokleknemo na bilo kojem od ova tri navedena segmenta, promašili smo cilj u prečniku od par kilometara. Ispravljanje grešaka je proces koji traje dugo i košta mnogo.
S druge strane, razlikuje se i pristup u različitim sferama i prema različitim potrebama. Ne radi se na isti način u ugostiteljstvu, u korporaciji, u maloprodajnim lancima, u sportskim objektima ili u zdravstvenim ustanovama. Čak i unutar svake od ovih vrsta delatnosti, postoje velike razlike u načinu na koji se implementira ova tehnologija, u zavisnosti od cilja i specifičnosti posla/kompanije/objekta.
Pogrešan izbor opreme
Ekrani
Izbor tipa ekrana, veličine i osvetljenja, kao i platforme za distribuciju sadržaja je prvi korak koji morate pažljivo da isplanirate.
Ako pravite video-wall, ekrani sa bazelom (ivicom) će vam napraviti rešetku između ekrana, kao i mali offset u slici. Ako vam osnovna ideja nije bila da prođete jeftino, birajte open frame ekrane ili još bolje panel ekrane. Na ovaj način ćete smanjiti ili potpuno eliminisati efekat zatvorskih rešetaka na vašem video zidu.
Osvetljenje je važno! Radi orijentacije, običan kućni televizor svetli jačinom od oko 400cd/m2 (kandela po m2). Ako želite da privučete nečiju pažnju u zatvorenom, osvetljenom prostoru (maloprodajni objekti, tržni centri, prodavnice), ništa ne skreće bolje pažnju od „blještavila“. Ako u prostor sa puno prirodnog ili veštačkog svetla stavite ekran sa slabim osvetljenjem, ne samo da neće privući pažnju, već će i oni koji pogledaju imati poteškoća da vide šta je na ekranu. Pravilom palca, za unutrašnji signage se koriste ekrani od najmanje 700cd/m2.
Dalje, orijentacija i sati rada ekrana. Položeno nije uvek idealan položaj. Profesionalni ekrani su (u glavnom) sertifikovani za rad 24/7, kao i za uspravnu orijentaciju, dok su „obični“ ekrani (televizori i monitori) uglavnom sertifikovani za horizontalni rad i za oko 18h rada dnevno. Loš izbor ekrana, može da dovede do prevremenog otkaza ekrana i gubitka garancije, pa ćete onda morati da objašnjavate svom nadređenom otkud odjednom toliki troškovi.
Plejeri
Pogrešan izbor plejera vam takođe može raditi o glavi. Desktop operativni sistemi imaju lošu naviku da vas u pogrešnom trenutku stave u neprijatnu situaciju. Postoji čitavo tržište specijalizovane opreme za ovu namenu – sa razlogom. Zato što radi stablino za svrhu za koju je napravljena.